POMPEJI



Godinama, zapravo desetljećima, mogla bih reći, željela sam posjetiti Pompeje. Ta je želja bila uvijek praćena nekim pritajenim strahom. Mučila me zebnja izazvana prijetećom planinom koja se nadvila nad dvadesetak metara debelim slojem pepela prekrivenim nekoć sretnim gradom punim života koji je bez traga nestao u jednom danu i jednoj noći. Da, i u još jednom danu, kažu znanstvenici, no tada je pepeo zasipao samo još grobove nesretnika koji su se ondje zatekli tog kobnog kolovoškog dana davne 79. godine. O tome je Plinije Mlađi, rimski pisac i nasljednik velikog učenjaka Plinija Starijeg, koji je preminuo u uzaludnom pokušaju da Pompejima donese pomoć s mora, napisao dva pisma poznatom rimskom povjesničaru Tacitu, u kojima je opisao događaje svog ujaka o kojima je saznao od preživjelih i svoje vlastite događaje kad je s majkom bježao pred pogubnom erupcijom.

Krajem srpnja imala sam priliku provesti tjedan dana u Napulju, o čemu bih mogla napisati roman, no nastojat ću ne duljiti i ovdje u nekoliko navrata opisati stvari koje su na mene ostavile najdublji dojam. Zato ne očekujte putopis, nego crtice potkrijepljene nekima od brojnih fotografija koje sam donijela s puta.

Moram reći da je moj davni strah od vulkana o kojem sam već pisala nestao bez traga nakon prva dva dana boravka u neposrednoj blizini njegova podnožja. A Napulj kojeg biju glasine da je prljav i opasan lučki grad jednakom mi se brzinom svojim posebnim divljim šarmom zavukao pod kožu i u srce i spremna sam ga braniti protiv svih takvih objeda, pa bile one na neki način i točne.

Da se vratim u Pompeje; posjetila sam ih s velikom grupom ljudi koji su se povremeno u hodu miješali s brojnim turistima koji su unatoč jakoj podnevnoj žezi (ušli smo nešto prije 11h i zadržali se oko tri sata) sami ili u vođenim grupama vršljali u vremenu zaustavljenim ulicama, stvarajući tako dojam da je davno umrli grad i dalje živ. I gle čuda, ni traga nelagodi zbog pogleda na krater koji je povremeno izvirivao iznad ruševnih zidina, ni traga dojmu da hodam po jednoj od većih masovnih grobnica u povijesti čovječanstva. Možda bi osjećaji bili drugačiji da sam se ondje našla sama u sumrak ili noću, no žarko sunce svojim je oštrim zrakama poput neke ogromne dezinfekcijske lampe osvjetljavalo i čistilo svaki kutak tog neobičnog mjesta. A mene je preplavio val oduševljenja. Ispunjenje davne želje probudilo je sva osjetila i dobila sam upravo ono što sam oduvijek željela. Stopala su mi upijala vibracije kamena obrađenog marljivim rukama prije dvije tisuće godina. Miris brojnih oleandara miješao se s posebnim mirisom zagrijanog tamnog kamenja i cigala tog u vremenu zastalog mjesta. Visoki pločnici i kamenje koje je služilo kao zebra za prijelaz ulice, posloženo tako da kotači kola mogu proći između njih. Kratkotrajna hladovina među zidovima prema nebu otvorenih kuća, u prostorijama u kojima je nekoć kolao nepoznat svakodnevni život.

Jednu ulicu koju sam slikala ispunjenu brojnim znatiželjnicima poput mene davno sam poželjela vidjeti. Upoznala sam je na izblijedjeloj slici gdje žena odjevena u lijepu i ženstvenu haljinu šezdesetih godina stoji i gleda nešto ispod nadstrešnice koja se i kod mene vidi s lijeve strane. (fotografije su ispod posta) Uvijek sam mislila da je ispod tog krovića sakriven ulaz u neki dućan ili neku drugu zanimljivu prostoriju i začudila sam se kad sam shvatila da nadstrešnica štiti od kiše slikarije na zidu, a vrata nisu otvorena nego čvrsto zatvorena daskama. Gotovo sam se nasmijala sebi i svom dugogodišnjem uvjerenju, potpuno nevažnom, ali dovoljno jakom da me navede da poželim znatiželjno zaviriti u nešto što u zbilji ne postoji.

Još se jedno moje bezrazložno uvjerenje pokazalo netočnim, da su tijela Pompejanaca zatrpana gustim pepelom ostavila svoj otisak u tako nastalim šupljinama bez kostiju. Arheolozi koji već gotovo tri stotine godina iskopavaju to golemo nalazište nalili su u te šupljine smjesu gipsa i dobili vjerne odljeve tijela ljudi i životinja. No kosti se ipak nalaze u tim bijelim likovima. Ugledala sam odmah, čim sam se približila staklenom lijesu (zapravo izložbenoj vitrini, ali to mi je neprikladan izraz za mjesto gdje se čuvaju ostaci onoga što je nekoć bilo čovjek) da iz gipsanih nogu proviruju sitne kosti stopala, a isto je bilo i sa šakama, dok se na donjem dijelu glave dobro vidjela lubanja sa šavovima, nimalo prekrivena gipsanom masom. Zapravo je moja ideja da kosti mogu nestati ovako dobro spremljene pod dvadeset metara pepela i druge vulkanske šljake bila glupa i nelogična, a ja se nisam potrudila da je provjerim, sve do ovoga ljeta. Za učenje nikad nije prekasno.

Prostor jednog posta premalen je da bih opisala sve što sam vidjela i osjećala. Možda nekom drugom prilikom. No iz Pompeja imam još jednu priču koju svakako želim podijeliti s vama. Odmah u slijedećem članku.


Jutarnji pogled na Napuljski zaljev i Vezuv s prozora moje sobe:

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


"Moja" ulica, nadstrešnica se vidi s lijeve strane:

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Ista ulica iz druge perspektive, skinuto s interneta, moja nadstrešnica je druga s desne strane, a dobro se vidi i kamena "zebra":

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Rimski "fast food" u blizini, meni je fotka ispala jako loše pa sam posudila ovu:

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Vrata koja ne vode nikamo:

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Još jedna "moja" ulica:

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Forum s Vezuvom u pozadini. Nije tako daleko kao što se čini ovako umotan u ljetnu izmaglicu:

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Forum

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Ove prijeteće zidine mogu se vidjeti kad se ulazi u Pompeje:

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


A na izlasku nas je dočekao nešto pitomiji prizor:

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


15.08.2007. u 00:02 | K | 54 | P | # | ^

<< Arhiva >>


< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2013 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (1)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (13)
Prosinac 2006 (13)
Studeni 2006 (12)
Listopad 2006 (9)
Rujan 2006 (10)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (11)
Svibanj 2006 (15)
Travanj 2006 (4)


Opis bloga


Moja razmišljanja o svemu što je u životu bitno. Misli koje su me uzdizale i koje želim podijeliti s drugima.









Prostor Duha

Blog.hr


Mudre izreke


Kahlil Gibran:


Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.



Oćutiš li želju da pišeš
– a jedino je Duhu znana
tajna tog zova –
valja ti ovladati znanjem,
umijećem i
čarolijom:
znanjem riječi
i njihove melodije,
umijećem da budeš
bez pretvaranja
i čarolijom da voliš one
koji te budu čitali.


Rado navraćam

moja sestra
alkion
@pple

atlantida
betanija
big blue
Borut i Vesna
brlje
brunhilda
bugenvilija
carla_bruni
catcher
chablis
Champs-Elysees
chichckava
čiovka
da Vinci
detalj
dida
dinaja
Dream_Maker
ely
E.P.
Festina lente
finding myself
fra gavun
gajo
gogoo
goldy
gustirna
harisma
indigo
irida
izvornade
ježić bodljica
jimbo
juliere
kaodajevažno
kaplja
katrida
kenguur
Kinky Kolumnistica
kora-kri
ledena
LittleMissG
Luki i Goldie
ljelja
majstorica s mora
majta
MaSanYa
Melody
memoari srca
mentina
metanoja
Mima
mirisdunje
mirjam
mirta
misko
mislimatepozdravljam
MonoperajAnka
more nade
morfin@
morska zvijezda
nihonkichigai
Nova Vizija
oceana
odgoj s osmijehom
okeco
orator,-oris,m.
otkucaj
pametni zub
pantera
pegy
plejadablue
povjesničar2cool
prilagodba...
prorok
rose and butterfly
rozza
Rusalka
Sadako's apprentice
salvetna tehnika
santea
Sanja
sepia
serafina
Siscijanka
sklblz
slatko grko
slave
smotani
spooky
šumarka
teuta
tixi
trill
um
umjetnik
Uranova pikula
vampir Tibor
vierziger
vorja
ZG dnevnik
Zitta
zrno gorušicino
Zvrk

Ima vas još...

Hit counter
posjetitelja od 29. 5. 2006.